Planinarski klub

Policajac - Josif Pančić

2008

CRNOKOSA

19.03.2016. godine

Ima nešto magično u lepoti i nazivu te malene, planinice na jugu Kosjerića, jer se za ovu akciju tražilo mesto više. Dana 19. marta, u 6:30 sati, na samim vratima proleća, krcatim autobusom, sa 52 planinara iz našeg i drugih beogradskih klubova krenuli smo prema Crnokosi.

Ibarskom magistralom, preko Valjeva, ubrzo smo stigli u Kosjerić, gde smo napravili pauzu za jutarnju kaficu. U 10 sati, pridružili su nam se članovi PED "Subjel" iz Kosjerića, Milovan i Željko, pa smo se odvezli do Pajića Barake (785mnv), odakle smo započeli pešačenje po Crnokosi. Makadamskim putem, sa koga se tope lepi pogledi po pitomini Zapadne Srbije, krećući se gotovo bez napora, nismo ni primetili, a već smo prošli ispod vrha Šarampov (809mnv), najviši vrh Crnokose. Zarastao i planinarski neprivlačan, nije nam skrenuo pažnju na sebe, pa smo ga zaobišli. Put nas je mamio da zavirimo dublje u lepotu ovih planinskih sela, pa smo tako, pored Sanduka (776mnv) iz istih razloga samo prošli i ušli u romantično seoce koje nosi naziv po ovoj planini - Crnokosa. Ne znam da li što su stalno zagrljeni sa Crnokosom ali, gotovo svi meštani ovog sela se prezivaju Sretenovići.

Lepi zaseoci sa uređenim malinjacima, osnovnim izvorom prihoda na ovom podneblju, govore o vrednim domaćinima Crnokose. Kad se poneki pogled baci ka Jelovoj Gori, Subjelu, Drenovačkom kiku, duša se napaja uživanjem.

Iako započet suncem, ovaj dan je ipak bio provetren. Zima kao da nije gubila svoj dah, podsećala nas je na sebe hladnim vetrom, pa smo pešačili na ivici prijatnosti. Koraci su nas dalje vodili po Drmanovini. Na njenom najvišem vrhu, Brdo Grad na (1022mnv) najvišoj tački na našem pešačenju, nismo se dugo zadržavali. Ovo brdo je poznato po tome što se na njemu svake godine, na Petrovdan, održavaju “Čobanski dani”, turističko – kulturna manifestacija, koja ima za cilj očuvanje kulturne baštine i promociju seoskog turizma. Pogled puca na sve strane: Povlen, Maljen, Ovčar, Kablar, Tornik, Jelova Gora, a u podnožju maleni Kosjerić. Put nastavljamo  silaskom prema Seča Reci. Pogled na ovo mesto u kome dominira crkva brvnara, mami fotkanje, pa pravimo zajedničku, sa zastavom Kluba.

Ova crkva posvećena je Sv. Đorđu, a potiče iz XV veka. Više puta je paljena i obnavljana, da bi današnji izgled dobila u vreme vožda Karađorđa 1812. godine. Centralni deo ikonostasa predstavljaju “Zlatne dveri”, a oko  crkve su brojni spomenici – krajputaši, podignuti poginulim borcima u Balkanskim ratovima, što ovu crkvu čini jedinstvenom. Ljubazni protojerej Radosav Gajić nas je poslužio domaćom rakijom i nadahnuto govorio o istorijatu crkve, koju ne treba zaobići u posetama ovom kraju.

I pre plana, oko 15:30 sati, već smo u autobusu, a zatim i u Kosjeriću. Obilazimo grad, gostimo se po lokalnim restoranima i snabdevamo domaćim medom. Istim putem vraćamo se za Beograd, u koji stižemo pre 21 sat.

Na početku dve grupe, brža i sporija, u toku kretanja su se gotovo spojile i moglo bi se reći da smo preko Crnokose i Drmanovine pešačili u jednoj dužoj grupi. Pešačili smo oko 5,5 sati, na stazi dugoj 14km, i ostvarili ukupan uspon oko 500m i ukupan spust oko 650m .

Crnokosa, okružena lepim pejzažima potpuno se utapa u krajolik Kosjerića, poznat po svojoj lepoti. Gotovo spojena sa Drmanovinom, pruža velike mogućnosti za pešačenje u svim vremenskim prilikama i obilje prilika za uživanje. Iako po prohladnom danu, sa dosta neugodnim vetrom i retkim intervalima sunca, proveli smo lep planinarski dan u prirodi. Na ovom izletu nije bilo povredjivanja, a tempo kretanja je bio takav da su svi planinari bez većih napora prepešačili stazu, osim dva planinara koja su ostala u Kosjeriću, a potom se dovezla do Seče Reke i tamo pešačili.

Zahvaljujem se Milanu, predsedniku "Subjela" koji je sa pažnjom pratio naš boravak i kretanje na području Kosjerića, a posebno Milovanu i Željku, planinarima iz istog kluba, koji su nam pomogli da kretanje Crnokosom i Drmanovinom bude lakše, prijatnije i sigurnije.

 

Vođa akcije: Tadija Dimitrijević